Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Kako sam preživjela Goli otok
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Marija Karapandža   
Srijeda, 30 Studeni 2011 17:51

Ne mogu se baš pohvaliti da sam nešto jako avanturistički nastrojena, al nekako me uvijek netko uspije nagovoriti na neke ludosti; npr. popeti se biciklom na Vidovu goru iz Sutivana, penjati se po stijenama sa slabo osiguranim hvatištima i da ne nabrajam.

Ali na treking na Goli otok odlučila sam se samovoljno pri punoj svijesti. Naprosto me privukao taj neki veo tajne kojim je obavijen taj otok, njegova mračna prošlost, taj istucani kamen...

Petak popodne, spremna s dva ruksaka, fotićem i dva kalorifera. Hej, ipak idemo na more, a dobro se zna da tamo nitko ne grije kuće jer im nije hladno.
Krećem ranije da me cure ne čekaju. Lift zatvara vrata, a moj susjed koji je zajedno sa mnom u tom klaustrofobičnom prostoru smirenim glasom govori: „Susjeda, zapela vam je kopča od ruksaka u vratima.“ No, lift zatvara vrata s mojom kopčom, kreće se polako prema dolje, moj ruksak prema gore i mi stajemo zaglavljeni. Početak moje panike opet smiruje susjed:“Sve će biti u redu susjeda, nemojte se zamarati.“ Nakon nekoliko poziva mobitelom i zvonjenja u liftu, sjetim se svog malog oštrog nožića, koji sam tik pred izlazak iz stana bacila u ruksak te moj hrabri susjed prerezuje tu žnoru koja nas je spajala s vratima i lift se pokreće.

Ako je to bila loša sreća pred Goli otok, onda sam ju ispucala.

Dolazimo do Raba i čudimo se zvijezdama koje vidimo iznad nas. Gledam ne bi li koja pala da zaželim želju da na vrijeme svladamo tu sutrašnju avanturu, ali šipak. Sve su se dobro pričvrstile za nebo.

Zašto ne bi bile prvi transfer kad ima tri, a prvi kreće u 7 h na Goli? Kao da se problem dignuti u subotu u 5,45? Na brodu smo svi zabundani kao da idemo na sjeverni pol. Lacko snima za svoju Sportsku TV favorite i nije mi jasno zašto ne dolazi k meni. Ko fol me ne pozna. Stižemo 20ak minuta prije starta. Taman toliko da vidimo koliko ću slojeva ostaviti na sebi. Vani se tek budi dan i iako se vidi plavo nebo, ne mogu vjerovati da Sunce još uvijek može postići neku temperaturu. Ipak hrabro skidam jaknu  i oblačim šuškavac.

Počinje odbrojavanje. I krećemo. Svi smo u trku jer nas snimaju. Pa moramo valjda dobro izgledati na startu. Jurimo za nekim tko kao zna kud ide. Jedna grupa skreće lijevo, a moja desno. Fotić je oko vrata spreman za akciju. Nailazim na neku građevima i u letu pokušavam uloviti neku umjetničku fotku. Krećem se ravno, a pogled kroz objektiv je usmjeren desno. Kad odjednom, gubim tlo pod nogama, kroz misli mi prolazi „ovo se meni ne događa“ i PAZI NA FOTIĆ!!! Padnem ogromnim treskom. Vrijeme je stalo. Čak i oni najzagriženiji riskirali su svoje sekunde da se osvrnu i vide što je to. Ustajem i kažem „nije mi ništa“, a u mislima mi „oću li odustati?“. Bol u desnom koljenu do suza, lakat još gore, al neću hodat na laktu. Prođe mi kroz glavu, kako kad neko dijete padne, uvijek razdragano kažem „Jesi ulovio zeca?“ Al' da je mene to netko pitao u tom trenutku, pogledom bih okrenula i njega i tog zeca na ražnju. Gledam na što sam to pala, betonska žardinjera za cvijeće. Ma nemoj. Imali smo vremena  i cvijeće saditi. Razmišljam „pa na Golom otoku sam, ovdje i treba pasti neka žrtva“. Idem dalje pa do kud stignem. Što dalje reći? Poučena iskustvom oprez je bio na najvišem nivou. Više ništa nas neće iznenaditi (NNNI). Hodala sam po kamenu spretno k'o one tamo ovčice koje brste tu neku imaginarnu travu. Iako, kad me počeo hvatati grč u lijevom bedru pomislih da bih se mogla malo opustiti, no kasnije se pokazalo da je ta bol također posljedica pada, hematom promjer 10cm.

 

Goli otok, otok najraznovrsnijih oblika kamena. Vrtila mi se po glavi malo obrađena pjesma „jer kamen je ko čuna i stremi ka visini...“...al' moglo se tu naći i drugih raznorazni oblika. Tvrđava, kućica, oštrica noževa... I baš kad sam pomislila da bi bilo jako nezgodno da izgubim ravnotežu i padnem rukom na jedan takav oštri kamen, gle čuda, izgubim ravnotežu i padam rukom. Ali u drač. Pogledam u dlan, al to više nije dlan, nego jež. Pečenje u dlanu mi je barem skrenulo pažnju s boli u koljenu, laktu i bedru.

Najzabavniji je dio kad se susretnemo s ostalim grupicama iz suprotnog smjera pa jedni drugima dajemo utješne prognoze. Kao „tek vas čeka najgore“. Na vrhu nas je dočekao foto session i tu smo bez razmišljala prodale 10ak minuta. Daj sad slikaj s mojim, pa ćemo onda s tvojim fotićem. Na kraju nam se smilio i službeni fotograf pa nas je i on uslikao sa svojim. Spuštajući se s vrha pogled pad na gotovo cijeli otok i na male grupice koje jure ne sve strane hvatajući vrijeme i točke. Tada i mi shvatismo da nam vrijeme baš nije naklonjeno i da moramo dobrano stisnuti ako želimo ostati u plasmanu.

U toj jurnjavi nailazimo na jednu točku za koju smo bile uvjerene da je zelena (ne pitaj me zašto) i da smo dobile bonus od 1 sata, bušimo i posljednju obaveznu točku, te otrčimo do cilja. Nekako pred sam cilj, posumnjamo u tu zelenu točku koja nam je donijela mnogo radosti i veselja i tek nakon dugog razglabanja i fotografiranja Golog otoka, drugi dan s Raba, shvaćamo da nismo našle zelenu točku. Jedino zeleno što je ostalo s Golog otoka je trenutno moj hematom na lijevom bedru.

U cilju je zavladala sreća što smo uspjele svladati otok u zadanom vremenu i da smo ostvarile plasman. Na Rabu se već vodi rasprava da smo morale uloviti zelenu točku za još bolji plasman. Pred spavanje analiziramo kartu i gledamo da smo mogle osvojiti još puno plavih za još još bolji plasman. U krevetu zatvaram vreću i pomislim “Goli otoče iduće godine si cijeli moj...“ ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ

 

Rezultate i više fotografija s Goli Otok Trekka, održanog 26.11.2011.  možete vidjeti OVDJE  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Komentari (1)
1 Četvrtak, 01 Prosinac 2011 09:48
„pa na Golom otoku sam, ovdje i treba pasti neka žrtva“... :)) odličan članak!! dijelim doživljaj.
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.