Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Najbrži Hrvat na istarskih 100 milja
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Anamarija Marović   
Srijeda, 16 Travanj 2014 21:36

Nakon uvjerljive pobjede na Imber treku 2014., mladi Duje Lekšić ponovio je uspjeh na prestižnoj utrci 100 milja Istre. Kao jedan od najmlađih natjecatelja, ušao je u cilj s vremenom 23:41:08, kao prvi Hrvat, a četvrti u ukupnom poretku.

Rodni grad, Omiš mu je priredio doček kakav se ne pamti. Cijeli Fošal, glavna ulica Omiša (koja je ujedno i dio Jadranske magistrale) gorila je vatrama s bengalki, uz glasno skandiranje Dujinih sugrađana koji su ga došli dočekati.

 

Duje je u svijet treking utrka ušao prije dvije godine, 2012.  i to pobjedom u Ultra kategoriji (25 km) na Jesenice trekingu. Pobjedničko mjesto sačuvao je na istoj utrci i slijedeće godine, ovaj put na stazi dugoj 32 kilometra. Nakon toga slijedila su 1. mjesta na Gusarskom challenge 2012. i 2013. (plivanje, vožnja bicikle, veslanje, trčanje – 25 km); zatim 2. mjesto na Imber trekku 2013., 5. na 100 kilometarskom Dukat Velebit Ultra Trail 2012. , 3. na Dukat Velebit Ultra Trail 2013.
Prošlogodišnu utrku
100 milja Istre završio je kao 3. Hrvat, a ukupno 11. dok je ove godine svoj rezultat popravio za nevjerojatnih 7 sati.

  

Počet ćemo od kraja, jučer si imao doček kakav Omiš, a ni trekerski svijet  ne pamte? Kako je bilo dok si, dolazeći prema Omišu, vidio da Fošal gori?
Nisam ni slutio da će mi nešto takvo priredit moji dragi prijatelji. Bilo je veličanstveno s mosta vidit kako Fošal gori od bengalki, pjesma se čula, jednom riječju izvrsno. Hvala mojim Omišanima. 

Lani je bila prva utrka Imber treka, bilo vas je, koliko se sjećam svega 9 natjecatelja, ove godine preko 200, što se to dogodilo, Omiš se probudio?
Prošle godine skupina entuzijasta odlučila je promovirati Omiš kao trekersku destinaciju, te smo odlučili napraviti utrku sa samo 9 natjecatelja. Međutim, rekordna godina svakako je ova godina, iznenađen sam i sam bio brojem sudionika. Mislim da se Omiš jednostavno budi i da ljudi sve više idu rekreativno u planinu, a posebno mlađe generacije što doprinosi poboljšavalju kvalitete života mlađih uzrasta. 

 

Čula sam, a sad je vrijeme da provjerim, to s tvojim trčanjem, jeli istina ili urbana legenda da dobro trčiš jer si svaki dan morao trčat u školu?
A hahaha, istina je, uvijek sam kasnio u školu, naravno, nikad previše, te je razdoblje mog školovanja i moje kašnjenje utjecalo na to da se danas bavim trekingom. 

Mi spori, koji se zapušemo uzbrdo, kad razmišljamo hoće nam pluća izletjeti vani za vrijeme uspona ili na kraju uzbrdice, uvijek se pitamo, jeli i vama, koji to pretrčite, isto teško?
Sve je u tome koliko se posvetiš tome, koliko imaš kondicije i koliko si uporan trenirati, jednom rječju, sve je u glavi.

 

Kako treniraš i s kim, nije baš lako trčati sam po brdima? Odnosno, kako se čovjek spremi za 100 milja?
Treniram često sam i s vukovima, hahaha. Imam nekoliko prijatelja s kojima nekad treniram ali uglavom idem sam. Kako se spremim za 100 milja, malo nezgodno pitanje. Uglavnom, spremam se tijekom cijele godine, idem u planinu gotovo svaki dan, tj. kada uskladim posao s trčanjem.

I eto spremio si se, otrčao kilometre i kilometre po Omiškoj Dinari, Poljičkoj planini, Mosoru i sad si na novom terenu, istarske milje su ispred tebe, jedan si od mlađih, a u vodstvu si, kakav je to osjećaj?
Nemam osjećaj, hehe, samo mogu reći da mi je to „gušt“ a sve ostalo dolazi samo od sebe. 

Jednom sam bila na natjecanju i svi su za vrijeme ručka gledali što će pobjednik naručit, odaj nam tajnu, što imaš u ruksaku za vrijeme utrke i što jedeš i piješ?
Haha, nema biranja, što moja mama spremi to se nosi i jede. Za vrijeme utrke u ruksaku se nađe voće, magnezij, energetski napitci, energetske pločice i dr. 

 

Što ti je slijedeći cilj?
Sljedeći cilj mi je nastupiti na utrci Ultra Trail Mont Blanc sljedeće godine. Prije toga ću svako nastupit po brojnim utrkama diljem Hrvatske.

Da si vani, sponzori bi se borili za tebe (ovo je, usput i poziv sponzorima), ovako se moraš sam financirati, kako pokrivaš troškove opreme, priprema i putovanja?
Gotovo sve troškove pokrivam sam, od svoje plaće, sponzora nemam, a djelomično mi pomaže Grad Omiš na čemu sam im zahvalan. Nadam se u budućnosti da ću imati sponzore jer je nemoguće sve troškove pokriti sam, a najveći troškovi svakako su vezani za opremu tijekom raznih utrka (tenisice, trenerke, jakne, i dr.). Radim u caffe baru Turjun u Omišu, to mi pomaže da donekle pokrijem dio troškova, a zaposlenja u struci jednostavno nemam. 

 

Snimka s dočeka  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.