Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Neočekivana pobjeda na Hileji
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Višnja Tavolacci   
Četvrtak, 21 Travanj 2016 21:25

Kada mi je moja draga prijateljica prije otprilike tri mjeseca poslala porukom link s najavom Trek &trail utrke Hileja, tko je uopće mogao zamisliti da ću baš ja, od svih natjecateljica kategorije Challenger (11 km) ući prva u cilj. Ne samo da se tome nisam nadala, nego sam zamalo od te utrke i odustala, budući da sam tamo išla sama, samcata...

Hileja me od samog početka jako privlačila zbog svog geografskog položaja, a naglasila bih da sam i emotivno vezana za taj kraj, osobito za Vinišće u kojem sam bezbrižno provodila ljetne praznike svoga djetinjstva, a sama Marina je u mojoj dječjoj glavi predstavljala neizbježno zaustavljanje na sladoled.

Večer prije same utrke sam ipak odlučila otići, odraditi dobar trening, a prvenstveno uživati u ljepotama prekrasne prirode koju Hilejski poluotok pruža. To je bila moja peta po redu trek& trail utrka i bila sam jako radoznala koje će mi doživljaje darovati staze ovog novog izazova.

Na dan utrke stigla sam u Marinu oko 9 sati i već je sve bilo veselo i spremno. Natjecatelji su bili okupljeni oko simbola Marine, prekrasne kule, koja već stoljećima ponosno stoji na tom mjestu.Zadovoljstvo mi je bilo vidjeti vesele natjecatelje koji se, svaki na svoj način, pripremaju za utrku. Zagrijali smo se tako svi uz vodstvo simpatične cure koja je uz motivirajuću muziku veselo skakutala na bini, a mi je slijedili.

Start utrke se približio, a ja sam još jednom pročitala opis utrke, dužine, ukratko prošla sam mentalno stazu kako bih vidjela još jednom gdje se nalaze kontrolne točke. To je kod ovih vrsta utrke zaista važno, jer se može dogoditi da se i izgubite...(to mi se dogodilo na trailu u Splitu.)

 

Challenger utrka je započela oko 10 sati, a ja koja sam tek prije otprilike šest mjeseci počela sudjelovati u raznim utrkama, osjetila sam adrenalin koji se lagano širio mojim tijelom. To je za mene jedan potpuno nov i prekrasan osjećaj. Prvi dio makadamske staze je bio relativno lagan, iako nam je vjetar nosio prašinu u oči, ali vjerujte mi, ništa mi nije smetalo...uživala sam prolaziti uz plažu, osjetiti miris mora i toplinu sunca na koži.

Slijedila je zatim uska single staza kroz šumu (s preprekama), a onda ono što sam željno očekivala. Trčanje po škrapama. To me zaista vratilo u djetinjstvo, to bezbrižno trčanje uz more...onaj period života kada nisam razmišljala gdje ću nasloniti staviti nogu i hoću li pasti.

Nijedan novac ne može vam platiti snagu naviranja pohranjenih, davnih osjećaja bezbrižnosti i sreće. Petsto metara škrapanja je prošlo bez ijedne ozlijede, a nakon toga me je čekao lijepi uspon.

 

Usponi koje sam nekada mrzila, postali su za mene pravi izazov. Svaki korak je borba, a istovremeno i uspjeh.

Bez obzira na težinu, staze su prekrasne, priroda očaravajuća, opuštajuća. Miris kadulje i ostalih biljaka širi se zrakom, sunce grije, vrućina je, al ne smeta, dapače, sve ovo mi daje jedno novo bogatstvo.

To i jest čar trek i trail utrka. 

Nižu se usponi, nizbrdice, maslinici, zarasle single staze, cijela priroda buja. Ne mogu reći da me u određenim trenutcima nije bilo strah pada, ali u jednom momentu sam rekla samoj sebi: ''Opusti se, ne boj se i uživaj do kraja, u svemu!''
Priznajem da sam na petom kilometru krenula krivom stazom, ali na sreću, jedan me momak upozorio i ne možete ni zamisliti koliko sam mu na tome zahvalna. Napokon sam stigla i do okrijepne stanice na kojoj sam u sekundi popila dvije čaše vode,a polovina naranče koju sam pojela je bilo zasigurno nešto najukusnije u životu. Znala sam da nakon ove male pauze slijede usponi, jer naravno, morali smo se vratiti na drugu stranu brda, u Marinu. 

Svaki slijedeći korak koji sam napravila, ma koliko težak bio, predstavljao je u mojoj glavi pravo zadovoljstvo. Pogledala sam na svoj GPS sat i ustanovila da nedostaje još samo kilometar do cilja.

Stigla sam tako i do dugo očekivane nizbrdice i tu sam se napokon pustila - ja koja sam se tih nizbrdica toliko bojala. Poslije sam ustanovila da sam trčala brzinom od 4:40/ min. Evo, i sada se smiješim...

 

Nakon zadnjeg zastrašujućeg spusta, napokon sam izašla na cestu,a onda sam bezglavo pojurila. Još samo jedan zavoj i evo, vidim ponovno kulu. 
Bila sam ispunjena zadovoljstvom, a kada sam preko razglasa čula: ''Evo nam i prve žene koja ulazi u cilj u kategoriji Challenger!'' ništa mi nije bilo jasno, tražila sam pogledom tu ženu, a onda sam tek shvatila da sam to ja.

 

Bilo mi jako čudno stajati kasnije na onoj bini kao pobjednica, ali moram priznati da me ispunilo ponosom. Suze su mi spontano potekle niz lice.

I što reći za kraj? Presretna sam, Trek &trail Hileja me obogatila svojom ljepotom i donijela mi prvu, neočekivanu, pobjedu.

A ja ću se zato vratiti, u nadi da ću naći još više novih natjecatelja.

 

  

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.