Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Pavao Vlahek:: 20km manje masnoće
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Pavao Vlahek, dr. med.   
Utorak, 27 Veljača 2007 11:06
Da li se isplati doći opet? NARAVNO Da li  su "Lord of the Dance" "Kočani orkestar" i svi japanski bubnjari svijeta, običan  šund u usporedbi sa Tovarečom Mužikom? NARAVNO Da li će slijedeće godine biti još bolje? NARAVNO
Svojevremeno prije par deset godina sam gledao film "Amarcord". Onda nisam znao da ga je režirao čuveni Fellini i da prikazuje njegovo djetinjstvo u Riminiju '30 tih i slične informacije koje bi mogle ubiti dječju zabavu. Sjećam se da je to bila hrpa scena koje nisu imale smisla i bile su na prvi pogled bizarne, ali gledajući sve zajedno, funkcioniralo je savršeno.

Proteklog vikenda imao sam deja vu tog osjećaja. Trka od preko 150 ljudi, mahom rekreativaca i onih koji su po prvi put na nekom natjecanju tog tipa, magarac sa više kravata nego što ih ima ekipa u Saboru, ispijena i suncem izmučena tijela koja ulaze kroz tunel od pruća sretna i zadovoljna, vizure mora i divlje prirode, desetak  energičnih mladića koji skaču, pjevaju, pušu u rogove, a samo jedan ima više energije, snage i promila nego ostalih devet. Slijedi savršena fešta sa hrpom hrane i elegantnijim i uljudnijim osobljem, nego što ih imaju razni skupi i snobovski restorani. I sve to za pišljivih 250 kuna. I na kraju pazite ovo: sve to sa austrougarskom prezicnošću organiziraju Dalmatinci.

Dan nakon trekkinga i fešte probudio sam se mamuran misleći da je za sve kriv sukob vina gevgelijskog podneblja sa karlovačkim Q-packom te nečijim pelinom, ali ispalo je da je sve istina.

Pošto su svi podaci o rezultatima, pobjednicima i drugi dojmovi o Škrapingu 007 već opisani na ovom mjestu ćete saznati nešto o Light verziji Škrapinga.



Dok su ultraši već sat vremena prevrtali pašmansko kamenje, a prošlogodišnji pobjednik Ferro uvidio da je opako sabotiran na način da je stavljen u apartman sa Gospodinom Vozačem Busa koji hrče na 120 dB, lajteri su na plaži u Mrljanama zagrijavali udove. Neki su ih grijali razgibavanjem, a neki sa rakijom, iznutra. Nakon što je jedan g. Stanovnik Pašmana održao govor o potrebi spajanja Pašmana s kopnom putem tunela, obavili fotografiranje, magarac razvukao kravate, krenuo je start.

Lajt trka
Neki su naravno pojurili kao iz puške, a ostali krenuli šetati na prvu KT-Semića vrh. Ubrzo je šetnja prešla u žustro hodanje, a mirna se kolona penjača pretvorila u preticanje po uskim stazicama. Do starta su svi "kao došli vidjeti, uživati, bla bla", a Semića vrh je pao opakim forsiranjem brda za 20 tak minuta.

KT2 se gotovo vidjela sa vrha, pa je većina ekipe strovalila nizbrdo po azimutu prema njoj probijajući se kroz makiju i verući se po suhozidovima.

Nisu to bili opaki trekkeri tipa Kravoja ili Gemparda naoružani svojim fensi šmensi kamelbekovima i tajcama, nego djevojke u trapericama, trenirkama, sa ruksacima i torbicama u kojima se sigurno nalazio kakav L'Orealov proizvod. Ali njihov duh i zalaganje su zaslužili da ih se slobodno nazove trekkerima (uostalom tko drži licencu za taj naziv??).

Do KT3 je slijedio spust do obale sa pogledom na drugu stranu Pašmana. Nakon toga su krenule škrape na malenom poluotoku. Osobno ih nisam zamišljao tako oštrima, okomitima i da ih ima tako puno. Dok sam zalutao tražeći puteve makijom, čuo sam da se moja Z dere odnekud da ju je preteklo već 10 ljudi dok me čeka i da se izvolim ne vući jer se ona bori za poredak (??). Približivši joj se, promotrio sam da li se radi to o onoj istoj osobi koja me je prije starta upozoravala da će istog momenta stati i odustati ako ja potrčim i metra na stazi. Uslijedilo je još i upozorenje da slučajno ne uganem nogu pa da moramo odustati.



Plan Š
Uvjerio sam se kasnije na stazi da nisam jedinstveni slučaj i da ima podosta Gospođica i Gospođa sa dušom goniča robova dok su njihovi muški partneri zabezeknuti i pokušavaju odgonetnuti greške u koracima u proteklih par mjeseci. Vidio sam ih kako tupo bulje ispred sebe i slijede ih bez pitanja, a u glavi im se vrti film one scene kada su još prošlog ljeta na nekoj jadranskoj plaži krenuli sa planom Š, govoreći: "Znaš, draga, tamo ima jedan Paaaašman, i mogli bi u 2. mjesecu na  malo šetnje uz ooobalu, sitno planinaaaarenje, ..."
 
KT3 je dosta ljudi u zanosu škrapiranja promašilo iako je bila vidljiva pa tako i cimer iz Slovenije Mitja koji se morao vraćati par km unutrag i tako izgubio priključak s vodećima. Do KT4 je na karti vodio ucrtani put uz obalu pa okomito gore na glavni makadam koji ide hrptom otoka.

Z i ja smo na karti našli nekakvu biciklističku stazu koja odmah nakon škrapa vodi na glavni makadam te smo za 10 minuta kroz single track stazicu bili gore. Nakon toga smo došli do KT4.

Do KT 5 koja je isto na glavom makadamu isto nema nekih orijentacijskih nedoumica ili kratica jer je to najkraći put. Ostavljeno je dovoljno vremena za uživanje u mirisima crnogorice, suncu i pogledima na kopno ili na Dugi otok i Kornate na suprotnoj strani Osim....

Osim ako se opet ne dogodi susret kakvih Gospođa i Gospođica i njihovih partnera, a sve se zasoli sa glasno izrečenom pretpostavkom što bi bilo, kad bi bilo da je ovo borba za treće mjesto ženske kategorije Light verzije. Tada kreće psihoza koju slijedi žustri hod, štapovi pripomažu dok se ne razvije optimalna brzina za trčanje, pa se sada i trči, uzbrdo i nizbrdo, zadnjih par kilometara. U toj dohvatnoj utrci pretičemo mnogo drugih Gospođa i Gospođica i njihovih partnera koji su trčali prvih par kilometara. Do KT5 lagano gubimo priključak sa parom konkurenata i vidimo ih kak u daljini dolaze do KT5, perforiraju kartice i jure dalje... ali u krivom smjeru, slijedeći nekog natjecatelja, očito iz Ultra kategorije. Nakon KT 5 spuštamo se u cilj.  Uzbudljivije borbe za 18. žensko i 31. muško mjesto nisam vidio.



Fešta

Neposredno prije večere, dočekujući zadnje lajtere i ultraše, odnekud se začuje bubnjanje i huk. U daljina korača desetak mladića, a oko njih skače, hoda, pleše i usmjerava ih jedan, čini se, predvodnik. Tovareča Mužika iz Sali na Dugom otoku, kažu. U tradicionalnim ribarskim odorama, jedni bubnjaju, drugi pušu u životinjske rogove. I pušu i bubnjaju i tako bez prestanka. Jednostavno imaju toliko energije da je šteta da se nisu prijavili zna utrku.

Večera počinje, a u pozadini svira dobar bend. Stolovi fino uređeni, osoblje toliko ugodno i ljubazno da čovjek ne povjeruje. Slanutak, ribice (nek mi bog i ribari oproste što ne znam da li su srdele ili nešto drugo) i crni rižoto sa makedonskim vinom. Proglašenja, milozvučne Kunjke, diplome i Škrape-pokloni, još jedan nastup Tovareče Mužike i dalje se ne sjećam, osim da je bilo fantastično.

Da li se isplati doći opet? NARAVNO
Da li  su "Lord of the Dance" "Kočani orkestar" i svi japanski bubnjari svijeta, običan  šund u usporedbi sa Tovarečom Mužikom? NARAVNO
Da li će slijedeće godine biti još bolje? NARAVNO

__________

Veliki album Škraping fotografija je ovdje.

Ukoliko još niste pročitali ostale reporte s Škrapinga, to možete učiniti ovdje::

Bojan Jevševar:: Dan blistavog mora i guste makije

Dean Ribić:: Eto, treći...

Nema trekinga do Škrapinga!
 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.