Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Prvo Šoltavanje
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Filip Sinovčić   
Subota, 25 Listopad 2014 20:46

 

Sve je počelo razgovorom s Majom Jurišić, jednom od organizatorica trekinga na Šolti, naziva Šoltavanje. Kad mi je rekla da su njih tri cure organizirale treking - to je bio razlog da odem na Šoltu i podupirem taj hvale vrijedan trud.  

I usput,  neugodno mi je i reći, prvi put vidim Šoltu. Definitivno ne i zadnji. 

Subotnje jutro,  dan prekrasan, na trajektu sam bacio pogled na konkurenciju i zadovoljan sam. Bit će ovo dobra utrka. Pokraj mene je i moj drug, špiljar i treker Roko Pribicevic. Već prvi pogled i korak na Šolti i vidim ugodan ambijent. Nastavak putovanja do starta nastavljamo autobusom i ugodno sam iznenađen prirodom na koju je čovjek zasad imao vrlo malen utjecaj. Drugim riječima, Šolta krije netaknutu ljepotu. Po dolasku u Stomorsku napokon upoznajem organizatorice i shvaćam koja je zahtijevnost ove organizacije.

 

 
I sam sam sudjelovao u više organiziranih treking utrka i znam koji je teret na njihovim leđima. Došlo je.vrijeme da se idem pripremiti za utrku te pozdravljam organizatorice s neizrečenim pitanjem, kako će ovo sve izgledat. Međutim, već prvi doticaj s organizacijom me je više nego ugodno iznenadio vidjevši koliko su ozbiljno prišle organizaciji događaja.  Napravile su odličnu kartu, uputstva su komična, cjelokupna torba je na razini daleko "jačih" događanja. Vrijeme je starta. Jedna od njih na megafonu, koji je ustupila HGSS-Stanica Split, naši vjerni pratitelji na svim događanjima, najavljuje start. Već nakon nekoliko kilometara od starta formiraju se jakosne skupine. Ne zabrinjava me previše jer uživam u prekrasnom krajoliku.  
 
Što je trka odmicala potvrđujem sam sebi koliko je dobra organizacija. Staza je trasirana vrlo dobro, kontrolnih točaka ima dovoljno. Ugodno iznenađen svime oko mene, snage mi ne manjka. Roko i ja izjednačili smo ritmove, u korak smo sa cijelom skupinom. Uskoro susrećemo poznata lica. Light kategorija je pravi pogodak za one s manje kondicije. Na njihovim licima se vidi uživanje i zadovoljstvo. U tom momentu dolazim na najveći problem trke. Ne da mi se odavde otići. Ovo je jedno od najljepših utočišta na svijetu.  Kristalno plavo more, zelene padine, vrh vrhova.
No ipak nastavljamo. U valu se vraćam sigurno. Uskoro nalijećem na prijatelje iz HGSS koji me bodre i jedan trći sa mnom kako bi nam objasnio trenutno stanje. Prvi nam odmiče ne više od dvije minute i moramo zapeti. Trka je odjednom postala ozbiljna, zadnjih 5 kilometara hvatamo sami sebe i svoje rezultate. Nenad Keč je stvarno nekoliko minuta ispred nas no spreman je i teško da imamo šansu da mu se približimo. Lagano smo pred Stomorskom, ljudi nam plješću. ..i eto nas, nakon 2 sata i 47 min u cilju.
 
 
 
Pobjedniku sve pohvale. Svaka čast i njemu ali i organizatoricama. Cure su ekstra. Priredile su događaj iznad onih "licenciranih". 
Poslije podne je prošlo u druženju s njima i sa stolom od sedam sljedova, svako jelo bolje od onog prije. Posto su organizatori sve kvalitetno najeli, uslijedilo je izležavanje u vali sa Zlatnim panom u pijesku.  
Na dodjeli nagrada ostalo je probrano društvo jer su ostali, zbog obveza,  morali popodnevnim trajektom za Split. Za nas koji smo ostali organizatorice su pripremile uslugu koju još nisam doživio na svim putovanjima i trkama. Bili smo ugošćeni kao kraljevi i princeze. Dodjela nagrada u fantastičnom restoranu,  preko puta parkirana koča ekipe iz Jesenica. Atmosfera za deset. Interni tulum spontanog karaktera, za malo društvo velike pozitivne energije. 
Kraj nije kraj, nego početak. Odlazim na počinak ispunjen pozitivnim iskustvima. Padam u krevet. Soba je ispunjena mirisom mora i prekrasnom muzikom  tišine noći. Ovakva usluga moguća je samo na rajskim mjestima naše Planete. Moj vjerni "gremlin" ujutro me budi. 5 sati je. Nevoljko ustajem kako bih napustio ovo divno mjesto.  Moram otići dalje. Čeka me utrka u Vodicama. U čast naših vatrogasaca koji su nesebično dali živote. 
Mrak je. Na crkvi tuče "Zdravamarija". A ja, s ruksakom kao puž s kučicom. U busu sam jedini putnik. Ne mogu se oteti dojmu koji su lavovski posao napravile tri hrabre cure.
Idem da bi se vratio.

 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.