Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Škraping 2013 – kada odeš, sigurno ćeš se vratiti...
(Rejting 5.00 od 5)
Trekking
Autor: Kristian Marovic   
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013 22:47

Ej, di si? Evo me doma sam, iman nekog posla. Ništa onda od kave, ja evo taman gotov s faksom? Ajme, ne mogu sada, ja mislila da me zoveš da mi kažeš da si mi napisa članak o Škrapingu.

Ma di ću ti ja pisat o tome, ako ti kažem da sam od ekipe ja jedini završia, da su ostali odustali i da mi je vrime i više nego duplo duže od pobjednika, ali šta je je imali smo ludilo avanturu.

Ali ste se izgubili?

Ma nismo se izgubili, nego nismo mogli naći neki put šta na karti stoji da je tu negdi.... i onda je krenia spektakl, makija, makija, i još gušća i dublja makija.... meni je bilo fenomenlno.

E, pa onda baš to napiši. 

... i tako odem ja sa blokom i kemi(j)skom solo na kavu u Žbirca i počnem.... 

 

2012. neki moji prijatelji i neki "ne"prijatelji su završili škraping, neki od njih u đir modu, neki u lightu, svi su te staze nekako prošli, bilo hodajući, bilo trčeći, bilo puzeći, završili su. Danas, ja se niti ne sjećam zašto nisam bio na tom škrapingu. Ko će ga znati. Ali nakon svih tih njihovih priča, obeća sam im da idem definitivno dogodine. I evo došla je ta godina, 2013., dva dana nakon škrapinga ja sam još pod dojmom njega, kako trke, tako i sudionika, jer vidjeti ljude kako iskidani, krvavi, blatnjavi, znojni, probijaju se kroz makiju, skaču sa škrape na škrapu, pozdravljaju te uz sve to, nešto je neprocjenjivo.

U petak, dan prije škrapinga, Branimira, Tomislav i ja krećemo iz Splita za Biograd na moru, tamo ostavljamo auto i ukrcavamo se u zadnji trajekt za Tkon. Marjan, rođeni Kunjanin (građanin Tkona), momak moje prije Sanći iz Zadra, rješava nam smještaj i tamo nas dovodi vlasnica apartmana nakon što nas je pokupila po izlasku iz trajekta. Nakon što smo se smjestili, napuštamo apartman i odlazimo obaviti prijavu za trku, nas troje ćemo se "natjecati" u light trci. Uzimamo brojeve za sebe i za još neke prijatelje koji stižu tek ujutro pred start, za Pajdu u ultri broj 69 i odlazimo se pripremit za trku. Odlazak na šank. Pivo, pivo, pelin, pivo, pivo.... i evo dolazi Lacko, osoba bez koje jednostavno ne može proći niti jedna trka pustolovnog karaktera. Odmah naziva mog prijatelja i poslovnog kolegu, šefa mi ;) Pachu da ga upita kako to da njega nema tu, nego samo da ja branim boje Hvara. Što mu je Pacho rekao, ja zaista ne znam. Ali ovo i nije priča o Pachi, nego o mojim "trkaćim" partnerima i meni.

Dan trke, buđenje, oblačenje, spremanje, kava, još jedna kava, skupljanje nas sedmorice i odlazak na start. Pajdo je po ure prije nas krenuo busom u Banj na start ultre, a mi; Branimira, Sanj'a, Tomo, Marijo, Tweety, Krsto i ja čekamo početak lighta. Na startu nas organizator upozorava na malu promjenu, mi lightaši nećemo imati kontrolnu točku 6 za timbrati, već nam je dodana kontrolna točka 7 kao zamjenska jer šestica je opasna, skliska, komplicirana.....

09:29:57 ujutro  3, 2, 1  i krećemo. Pola skupine od cca. 600 ljudi kreće u lijevo prema KT 1, pola uključujući nas desno prema KT 7, jer pravila nalažu da se točke mogu čekirati po bilo kojem redoslijedu, najvažnije je doći na svaku od njih, ali redoslijed je nebitan.

 

Laganini šetnja, ljudi trče, skaču oko nas, formira se jedna duga kolona ljudi, pola trči, pola hoda. Ja san u ovoj polovici koja hoda, a tako bi se ispalija, tako bi krenija, tako te povuće da se zatrčiš, ali dogovorili smo se ići svi skupa. I kako to već ide nakon 2 km, ja odlučujem skrenuti lijevo u Ugrinićima i kombinacijom nekih putova koji su ucrtani na karti prvo napasti kontrolnu točku 4. Moj plan je 4, 5, 7, 3, 2, 1, i povratak u Tkon. Skupina prihvaća moju ideju i lomimo oštro lijevo. Nakon što smo se kozjom stazom popeli na vrh Lepovica (174m n.v.) ogromna kamena čistina, stina do stine, i miču se. Skačući preko njih pokušavamo naći put za nizbrdo na južnu stranu otoka i ne nalazimo na ništa što pari put. I tu krećemo u avanturu kroz šikaru, makiju, preko i oko stabala i stijena i provlačenjem ispod smreka i skakanjem preko njih. Vidimo KT 4 na cca kilometar od nas, vidimo ljude koji od nje idu lijevo i desno. Mi smo tu tako blizu, a tako daleko.

 

Sljedeći put pod obaveznom opremom i mačeta jedna. Nakon 2h i 19min i prijeđenih 5km dolazimo na KT 4. Sporo, užasno sporo, ali nama se ne žuri (iako bi ja požurio, a i Tomo isto), ali zbog drugih, nastavljamo laganini, u maniri penzionera, s noge na nogu, prema KT 5. Tu nailazimo na ultraše. Čović Dragomir koji nije omišanin nego gatanin (čovik je iz Gata poviše Omiša) poput brzog vlaka prolazi kraj nas. Javljamo se jedan drugome i on nestaje negdje u makiji. Tomo i ja nalazimo najbolji i najbrži put do KT 5, odpenjavamo stinu visoku 4-5m i točno se spuštamo na mjesto za timbranje kartice. Klik i penjemo se ponovno gore i čekamo naše kolege da nam se pridruže, nakon što smo se svi okupili, krećemo laganini prema KT 7 i tu na putu susrećemo Pajdu i Lacka, njih dvoje skupa trčkaraju. Po mojoj procjeni uru vrimena su iza prvih, ali ide im, svaka im čast. 

Uf da se i meni zatrčati......  nakon što smo došli na 7icu, timbrali kartelu, grupa odlučuje odmoriti i jesti, sendviči, banane, milka čokolade.... jesti se mora. Dok oni prave sendviče, ja točan noge u moru i chillam. 4 ipo sata nakon starta krećemo sa 7ice prema 3ici. Nakon što smo došli na "veliko" križanje požarnoga puta, moji kolege odlučuju odustati; da zašto nastavit prema tamo kada nećemo stići u roku do cilja, da su umorni, da ne mogu (a samo smo hodali). 
Ja se pozdravljam s njima, dajem im ključ apartmana i govorim da ja ne odustajem, nisam ovdje radi rezultata,  ovdje sam došao to završiti. Ako san platio startninu 130kn, onda ću bar proći sve te točke. Nakon 5h i 30min boravka s moji prijateljima i prijeđenih 15.5 km, ostajem sam, samcat, bez hrane, vode, i s još malo baterije na mobitelu.

 

  

Krećem u nepoznato, trčeći napokon. Putem zovem Pajdu da vidim dokle je stigao, razmišljam možda se možemo naći na KT 3 i skupa odraditi kraj trke. Pajdo mi govori na neće tako skoro, da je tek napustio KT 4 i da se sada mora probijati uzbrdo, a i da lagano umire, ali da on isto ne odustaje. Tako je Pajdo, samo gazi naprijed. 
Trčeći 27min nakon što sam ostavljen sam, stižem na KT 3, i tamo gdje je organizator obećao da će biti vode, nema je. Samo škovace i prazne boce, pune boce ni za lijek. Ništa, skupljam snagu i nastavljam dalje prema dvici, za 15 min sam već timbra kartelu, i krećem prema zadnjoj točki, najudaljenijoj, na samoj punti otoka. Trčeći kozjim putovima, krateći put preko maslinika, udarena je i zadnja točka. Točno 7 sati od početka, našao sam se na njoj, uru i po vremena nakon što sam ostao sam, sve točke su skupljene. Nadmorska visina 0m, i kreće povratak u Tkon preko vrha Straža. Uzbrdica za krepati, počinje me mučiti desna prepona, jedva stojim na nozi ali nekako skakućem uzbrdo, kad tu nisam ostao pod nekim suhozidom, pod nekim stablom, neću nikad nigdje. 
Bez hrane i vode, upadam u neki vrt i uzimam jednu kapulicu, koju čučam putem uzbrdo, samo da mi se stvara slina da mi usta nisu suha i trčkaram s njom sve do Tkona, na putu sustižem i pretječem zadnje ljude koji su još ostali na utrci. Oni mi u šali dobacuju da nisam fer što ih sad koji kilometar prije kraja pretječem. Bol mi počinje bit neizdrživa, uzimam kartu Pašmana, rolam je i grizem zubima, još kilometar, dva i u Tkonu sam. Napokon nakon 7h i 49min, prijeđenih 28.5 km u Tkonu sam. Sam sam riješio zadnjih 13km za 2h i 19min. Isto vrijeme kao i za prvih 5km.. he he. 

Vrijeme za večeru. Kako hrane nije bilo pomaza sam teču crnog rižota, a onda mi je konobarica donijela komad pašticade i neku paštu. U i to je platilo i još jedan crni rižot koji mi je Sanj'a dala (ne sviđa joj se al dente, da je trčala svidjelo bi joj se), platilo je i kilo kruha, platia je i žmul crnog vina, i velika boca mineralne, i boca vode obične. I stiga je Pajdo, cca 45min nakon mene. I trebalo je sve to proslavit, ali nećemo o tome zašto nismo. Platia je i tuš, i krevet. Sve je došlo na naplatu. I da, vridilo je. Škrapingu, Pašmanu, Tkonu, vidimo se i do godine.

I sad ću biti toliko slobodan da citiram nekog nepoznatog autora: 

I don't stop when i'm tired, I stop when I'm done.

 

Neslužbene rezultate možete vidjeti OVDJE 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.