Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Teško, teže, Grebbening
(Rejting 0 od 5)
Trekking
Autor: Marko Herman   
Utorak, 12 Svibanj 2015 22:10

Otkako se Mosor Grebbening lani vratio korijenima i smjestio utrku na mosorski greben, 9. Mosor Grebbening je prvi put obuhvatio cijeli greben, u njegovoj punoj dužini. 

Do sada se nije moglo doći do najistočnijeg mosorskog vrha, Lišnice, budući je staza do nje desetljećima bila zapuštena i potpuno neprohodna. Ove godine, Bili (organizator i treker u penziji) okupio je veliku ekipu koja je prokrčila taj dio Mosora i omogućila da utrka prođe tim zaboravljenim dijelom planine, a također je sad dostupan i svim planinarima.

Još jedna novost na ovogodišnjem Grebbeningu je i zaštitni znak, tovar.  Tako su i kategorije nazvane, Pule (to je mladi tovar) – 8 km, Tovar – 19 km i Sivonja 41 km. Sveukupno je bilo oko tristotinjak natjecatelja u sve tri kategorije, a ja sam bio jedan od sivonja.

 

Startali smo s Kliške tvrđave i odmah ispod brze ceste izbili na zapadni mosorski greben prema Debelom Brdu. Kolona se na uzbrdici razvukla, i tu smo zadnji put smo vidjeli Goluba koji je svima ubrzo odlepršao iz vida. Ja sam se našao u uobičajenom društvu s utrka, Antom Ercegovićem i jednim od Perića, ovaj put s Goranom. Krenuli smo lagano, znajući kakva nas teška utrka čeka. Sunce je već bilo jako, a mosorski kamenjar je najteži teren po kojem se utrkuje u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire. Tko ne vjeruje nek' proba. Dok smo trčkarali i skakali s kamena na kamen, smišljali smo kako bi se mogle gradirati ocjene tehničke težine terena. Zaključili smo da bi bilo dobro napraviti gradaciju: nezahtjevan, zahtjevan, vrlo zahtjevan, Mosor.

Nakon nešto više od 2 sata stigli smo na prvu okrepu, na planinarskom domu Umberto Girometta. Punimo vodu do vrha jer do slijedeće ima najmanje 3 sata po suncu. Saznajemo i da su ispred nas prošla samo trojica. Čudimo se jer je bilo dosta ljudi ispred. Vjerojatno su negdje pogriješili stazu. Dalje smo nastavili u istom tempu bez puno opterećivanja gdje su ostali. Sve je super išlo do uspona na Lišnicu. Tu me, negdje prije tridesetog kilometra počela hvatati kriza, a i Perić nije bio najbolje jer je imao dosta umora budući je u prethodna 3 tjedna imao 3 utrke (uključujući i 100 milja Istre). Ante je sve češće morao zastajkivati da ga dostignemo pa smo mu objasnili da nema smisla da nas čeka te je ubrzo odmaglio. Pred sam kraj uspona na Lišnicu bili smo potpuno na izmaku snaga. Ne znam ni sam kako sam se uopće kretao, samo sam pomicao noge iako sam imao jedva energije za disanje, a kamoli za išta drugo.
Da stvar bude gora, u tim teškim trenucima Goran je udario glavom u oštri rub odsječene grane i krv je pojurila kroz kapu preko čela. Sebično sam u trenutku pomislio kako barem na trenutak možemo stati, makar i zbog toga, ali mi je u sekundi kasnije došlo do mozga da bi situacija mogla biti nezgodna jer smo na jednom od najnepristupačnijih dijelova planine i da moramo zaustaviti krvarenje. Srećom, u prvom trenutku je izgledalo puno gore nego što je stvarno bilo, krvarenje je brzo stalo pa smo nastavili dalje. Ali kriza i nije prolazila. Dobauljali smo do vrha i krenuli nizbrdo prema Zvečanjima. Tu su nas prestigli dvojica, a nešto kasnije nas je sustigao treker iz Boke, Saša, koji nam se pridružio u spustu. Jedva smo čekali dohvatiti cestu, jer se spust od nekih 700 metara visine činio beskonačan. Kad smo se napokon spustili, na špini ispred neke kuće smo se dobro osvježili i obnovili zalihe. To je pomoglo da kriza popusti i dalje smo nastavili lagano trčeći gdje god nije bila uzbrdica, pa smo se ubrzo spustili u kanjon Cetine. Taj dio staze je bio zaista predivan, ali smo samo gledali kako ga što prije proći pa smo većinu istrčali dobrim tempom. Na zadnjem usponu prema Gatima, odnosno cilju, Saša se odvojio naprijed, a Goran i ja smo gurali koliko smo mogli. Pred kraj nas je uhvatio snažan pljusak i nevrijeme, koji su me čak i ugodno rashladili. I napokon, društveni dom u Gatima, cilj. Ukupno 8 sati 55 minuta, ulazimo kao osmi.

 

Kasnije saznajem da sam tim plasmanom osigurao ukupno treće mjesto u Proljetnom treking kupu.  Prvi je (ne znam ni sam koliko već puta zaredom) stigao Ante Pešić Golub za ''strašnih'' 6 sati 30 minuta. Drugi je Danijel Krstulović Opara, a treći Ante Ercegović. Kod žena je poredak 1. Jelena Tomić, 2. Vedrana Jerić Miloš, 3. Nikolina Đivanović.

 

U kategoriji Tovar kod muškaraca poredak je: 1. Ante Stipanović, 2. Boško Novaković, 3. Marko Pletikosa, a kod žena: 1. Ivona Žitković, 2. Marina Maslek , 3. Katarina Kokan.

U kategoriji Pule kod muškaraca poredak je: 1. Tomislav Jukić, 2. Ante Bubić, 3. Ivica Bulić, a kod žena: 1. Paola Janković, 2. Klara Marčić, 3. Sanja Jurić.

 

Devetim Mosor Grebbeningom okončan je i drugi Proljetni Treking Kup koji se sastojao od četiri utrke: Prominatreka, Imbertreka, Jesenice Trekinga i Mosor Grebbeninga. U ukupnom poretku, najbolji u Kupu od muškaraca su Nenad Keč, Vibor Kos i Marko Herman, a od žena Jelena Tomić, Vedrana Jerić Miloš i Nikolina Đivanović. 

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.