Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Three canyons Paklenica international trail 2015.
(Rejting 0 od 5)
Trekking
Autor: Zvonimir Roža   
Nedjelja, 17 Svibanj 2015 21:33

Čitatelj i sam može zamisliti utrku, kanjone, planinu, no ako čita - to je druga priča. Cilj ove priče je opisati dojmove s Paklenica international traila kroz prizmu aktera. U svoj mozak tada sam memorirao i sada pišem sljedeće.

U borbi protiv iskonske sile Velebita, proteklog vikenda ne međunarodnoj trail utrci nastupilo je više od stotinu natjecatelja iz petnaestak zemalja. Utrka PAKLENICA TRAIL 2015. INTERNATIONAL bila je podijeljena u tri kategorije: Absolute Paklenica Mountain Race 14 km, Pjeskarica trail 15 km te Three canyons trail 40 km.

Dojam 1. Nabujala voda potoka, i ovce slobodno šeću i baš ih briga!

Sam sam se natjecao na utrci Three canyons trail 40 km, a prema mojem viđenju to je izgledalo ovako. Kiša u oči starta, kako joj i dolikuje – pada, pogledi u nebo, premještanje aktera iz kategorije u kategoriju, odustajanja, uglavnom prirodne reakcije na podražaje s neba. U tim momentima promišljam kako bi stvar bila lakša da voda koja pada obustavi djelovanje, dok s druge promišljam kako je to šansa za doživjeti veliku pustolovinu. Ilustracija situacije u ovim trenucima: vreće za smeće na glavama, kabanice, kape, i nekoliko minuta prije starta, bez obzira na sve, atmosfera je vesela i razigrana, kao pred svadbu.
Uslijedio je start.
Trčim. Ubrzo slijedi super moment, ispred nas teče nabujala voda potoka, smijanje, zagazi do ispod koljena - vrištanje od sreće, i trči se dalje. Staza je zanimljiva i vodi dalje do sela Kneževići, u istom nalaze se kamene kuće, ovce slobodno šeću i baš ih briga, vrijeme je ovdje definitivno stalo.

Dojam 2. Ogromni komadi čokolade!

Nakon Kneževića izlazim na proplanak, kiša i dalje pada, na desno pogled na mediteran i sve djeluje nekako mirno. Trčim dalje - tako je i prirodno. Ulazim u oblake. Gledam u neobično i posebno nebo, imam osjećaj da sam stupio u drugi svijet, u svijet prirodnih sila – čudna je to stvar. Nakon tri i pol sata utrke nalazim se na Ramića dvorima, nema čega nema: ogromni komadi čokolade - pojedeš jedan komad i dosta ti je čokolade za mjesec dana ;-), čips, voće i svašta.
Ulijevam vodu u mijeh, paralelno s tim, ljudi me nude rakijom, sve onako prirodno, odbijam, kažu oni: „i ovi ispred tebe su učinili isto“.
Slijedi teži dio utrke, uspon ka Stražbenici. Sat i pol uspona, i evo me na 1200 m n/v - na Stražbenici. Eksam Red Bull i krećem u 12,5 km nizbrdice do cilja – JUUUU - HUUU!!! Uživancija kreće, odsklizavanja, voda se slijeva niz staze, sve šprica u trku. Još je „samo“ bilo potrebno proći kroz Veliku Paklenicu i evo me u cilju. Tako je i bilo. Uz zvuke moderne glazbe, nakon 6 sati i 28 minuta ulazim u cilj. Pljesak i čestitke!

Dojam + 

Od početka do kraja utrke zastavice/oznake na stazi, za svaku pohvalu, čak bih rekao, i previše istih. Okrepne stanice na pravim mjestima i u pravo vrijeme. Svaka čast ljudima koji su u zabačene dijelove, snagom vlastitih nogu u ruksacima „doteglili“ sve potrebno. Oni doista zaslužuju epitet „Velebitske šerpe“. Uz navedeno, u cilju, još bolje situacija – „švedski“ stol, od kolača, graha, mesa pa sve do pive. Zaključno, svakako - svaka čast direktorici utrke Danijeli Bucić - Danki i organizacijskom timu, na cjelokupno gledajući izvrsnoj utrci.

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.