Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Ultimate frizbi:: Kako je sve počelo...
(Rejting 0 od 5)
Ultimate frizbi
Autor: Ognjen Livada   
Petak, 27 Travanj 2007 23:35
2002. Havaji. Pješčane plaže, surfanje na valovima, kokosovi orasi, hula, ukulele, lei, bezbrižnost, laganica… Jedan letak na stupu, rukom napisano: "Ultimate frizbi. Igramo utorkom i četvrtkom. Početnici su dobrodošli!"
... Nisam previše razmišljao. Pojavio sam se prvom prilikom. Ja njima "Dobar dan", oni meni "Dobar dan", i to je to. Kao da se poznajemo godinama. U dvije minute objasnili su pravila. Ostatak dana proveli smo u igri.


© Juho Särkilä

2005.
Zagreb. Ljetna sparina uzima maha. Nemam previše posla. Na internetu sam i više ne znam što bi pretraživao. Sjetim se Havaja, pa pogledam što o tome kaže Internet. Upišem ultimate frisbee u tražilicu.

"Opa", u Grazu postoji klub. Graz nije daleko, pomislim. Pošaljem e-mail. Odgovor stiže ubrzo. Čovjek pozdravlja želju za ultimateom i upućuje me u Ljubljanu, bliže je, tamo se nalazi klub u osnivanju.

Marina i ja vraćamo se iz Ljubljane. Oduševljeni smo. Euforični. Prije 2 sata bili smo na kavi s Marijanom. Marijan je dobar momak, čim smo si pružili ruke opet onaj ugodan osjećaj da se poznajemo godinama. Razgovarali smo cijelo vrijeme o igri - o pravilima, turnirima, druženju, fair-playu. Nakon pića otišli smo bacati frizbi u park.  Pokazao nam je osnovna bacanja i osnovne vježbe. Na autoputu za Zagreb prepričavamo doživljaje i odlučujemo kako ćemo osnovati klub.


©Tim Finan

Nakon 2 tjedna treniranja Marina, Boris i ja nalazimo se na željezničkom kolodvoru. Čekamo vlak za Mađarsku, smjer Balaton. Idemo na frizbi turnir na pijesku u mjesto teškog naziva za izgovoriti. U dva tjedna treniranja u Zagrebu okupili smo dosta zainteresiranih ljudi ali na kraju samo se nas troje pojavilo pred vlakom.

Turnir se igra 5 na 5. Činjenica da smo prijavili ekipu, i da nas je samo troje nije nas obeshrabrila. Nabavili smo 10 majci od Večernjaka, dali otisnuti naziv tima na prednji dio majice a na leđima brojeve. S veseljem smo se ukrcali u vlak i zaputili prema Mađarskom moru. Zvuk gitare, pjesma i smijeh pratili su nas cijelim putem. Nešto malo prije hrvatsko-mađarske granice rodila se buduća himna kluba. Melodija je iz pjesme My pony, rifle and me, film Točno u podne.

Riječi su išle ovako:

Playing frisbee, on the Balaton
Playing frisbee, on the Beach

Playin frisbee, on the Balaton
Marina, Ogi and Me.

Play with us, join our team
Play with us, be as we,
Play with us, we are three
Marina, Ogi and Me. (kako su nam se poslije pridruživali ostali članovi u tim nabrajali bi i njihova imena)



Čim smo se smjestili u kamp upoznali smo ljude koji su nam se, kao na filmu, jedan po jedan priključili u ekipu. Tako da smo na kraju u timu imali Australce, Mađare i Slovence. Turnir  je bio sjajan. Iako ne poznajući sva pravila snašli smo se. U tome su uvelike pomogli ljudi s kojima i protiv kojih smo igrali. Toliko dobrih ljudi na jednom mjestu. Svi puni razumijevanja. Dobre vibracije. Jednostavno nevjerojatno.

Mjesto koje smo osvojili na turniru nije bilo važno, važna je bila igra i uživanje u igri. Vratili smo se u Zagreb prepuni doživljaja, spremni za nove pothvate.

Na kraju svega, kad razmislim o svemu, dvije glavne stvari  su me privukle ovoj igri.


©Andre Witkam

Prva su ljudi. Koji je razlog, nisam ustanovio ali ultimate skuplja oko sebe ljude pozitivnog duha, dobre, vesele, sretne osobe. Osobe koje kad upoznaš imaš osjećaj da znaš već više godina. Jesu li razlog pravila, ili nešto drugo nije važno, ali kada se natječete u igri gdje igrači imaju poštovanje prema protivničkim igračima to je zbilja divna stvar. Nema namjernih faulova, prljave igre, podbadanja. Samo poštovanje prema suigračima i prema protivničkim igračima. Natjecateljski duh ali u skladu s načelima fair-playa. Prave davno zaboravljene Olimpijske vrijednosti. Neka bolji pobjedi.

Druga stvar je frizbi. Od malena sam uživao u bacaju i hvatanju letećeg diska. Jest, to je komad plastike, nepopularni materijal, ali dok je u letu… Ima toliko različitih načina bacanja, toliko različitih putanja leta. Rotacija diska. Let zrakom. Hipnotizira  me. Umiruje. Opušta. Ima nešto u tome. Da završim, nije mi cilj ući u filozofiju što me privlači igri. Ja joj se samo prepuštam.


©Rene Westenberg


_______


Ovdje možete pročitati Što je ultimate frizbi?

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI


NAJČITANIJI ČLANCI (zadnjih 30 dana)






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.