Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
Zmajarenje iz prve ruke
(Rejting 0 od 5)
Zmajarstvo
Autor: Davor Bokun   
Subota, 10 Svibanj 2008 01:00
Za nedjelju smo bili nabrijani na letenje i to što su oblaci pičili po sjeveroistoku nije nas pokolebalo. Došli smo na Raspadalicu na vrijeme, raširili zmajeve iako je vjetar bio s leđa, i čekali da probije termika. Kad se to napokon i dogodilo, onda se počelo zatvarati. Kako bi koja sjena naišla, tako bi počelo puhati s leđa, a dan odmiče. A disciplina 70km! I onda je bilo, spremi se za start, čekaj sunce, i kad proradi kom ovojci kom opanci.
Završena su prva dva kola zmajarskog liga kup natjecanja za sezonu 2008, a doživljaje dvaju pilota iz prve ruke možete pročitati u nastavku..

Prvo kolo (30. 03. 2008.)

Dariov let

Na startu u Buzetu smo se pojavili oko 11h. Prognoza jugozapad, koji bi trebao okrenuti na zapad. Letilo je 12 pilota  Disciplinica kratka ali slatka 53 km. Prozor je otvoren u 12.45, kada sam i startao kao prvi, ispenjao na 2000 m i čekao drugo startno vrijeme u 13.15. Prvi puta sam letio sa novim instrumentom u tekmi i malo me je zbunio na startu tako da sam, umjesto na rubu startnog cilindra, čekao na sredini, no...  Prvi stup koji sam ispenjao je ujedno bio i jedini sa konstantnim penjanjem, i taj prvi se negdje izgubio putem tako da sam na prvu okretnu točku krenuo sa 1600 m.

Već putem prema 1. kontrolnoj točki pokušao sam se popraviti na nekih 1200 m, ali tu je već krenulo čudno, baloni po 5 i više metara, ali kada sve zbrojiš i oduzmeš - popneš 100 izgubiš isto toliko. Živciralo me što gubim vrijeme pa sam odlučio nastaviti dalje, što je na moje iznenađenje imalo rezultat da sam na 1. Točku došao sa 100 m više.

Tu dolazim do ideje da trebam samo gibati dalje i naravno popraviti se gdje bude konkretan stup. Taktika se pokazala uspješnom, do 2. Točke sam došao dosta brzo. Vožnja je bila kao po makadamu, ali sam bio happy jer sam imao super brzinu. Stalno sam gledao koga ima iza mene, a nije bilo nikog, e i tu sam se malo začudio kada sam skontao da se oblaci stvaraju stalno iza mene. Sranje, trebao sam još čekati na startu, pa bi pičio zajedno sa oblacima, ovako sam stalno bio u plavom.



Kod lupoglava nisam bio zadovoljan penjanjem pa sam odlučio produžiti dalje po padini, i tu sam napravio grešku. Učka i Sisol su bili u plavom, a ja nisam skontao da je tu okrtenulo na jugo, pa sam se našao zabijen u kutu kod tunela učka u zavjetrini na nekih 1200 m. Bacanja strašna, variometar vrišti gore, i nakon petnaestak minuta borbe, ja skontam da gubim visinu, probam još malo i završim na 900 m. E tu sam poludio  jer sam izgubio na vremenu, em nema više visine.

Odluka pada da se probam provući po donjim padinama Učke, naći nešto ili sletiti u boljunskom polju (gdje je cilj). Na 380 m (polje je na 120 m) nailazim na balon i krenem vrtiti. Ajd' sretan sam što ipak ide gore, ali ljut ko' ris jer računam koliko mi treba da se vratim na visinu za tekmu. Popravio sam se na 1400 m i nastavio u vjetar prema zadnjoj točki. Letio sam puno sporije jer sam sada išao na to da završim disciplinu. Nekako sam se dovukao do točke i onda ide opet zanimljivi dio. Insstrument mi je pokazao da sa moje pozicije i visine u ciolj dolazim sa 220m. Glerdam ja vizuru i mislim, a moglo bi biti, ali prema boljunu baš i nemam mjesta za slijetanje. Prvo sam odlučio još koristiti padinu, ali rekoh šta bude bude. Stisnuo se i krenuo prema cilju. Glide je trajao 10 minuta - 12 km, i u cilj sam uletio sa visinom manjom od 50 m.


Davorov let


Sve je počelo točno onako kako je Dario opisao, samo nije rekao da je njega odmah na startu iskatapultiralo na tih 2000m! vidio sam njegov start, koji nije bio baš obečavajući, i otišao se spremiti da mogu krenuti čim bude ok. dok sam obukao gurtnu i kacigu, pogledam gore, a Dario je već 1000m iznad starta! svi su naravno odmah nadobudno poskakali i naredali se za start.



Prvi poslije Daria je išao Žan, pa "deda", pa ja. Prvu minutu u zraku je bilo jasno da nije baš tako bajno kako se činilo sa zemlje. Kako je išlo gore, tako je išlo i dolje (ako ne i brže), i to poprilično raskidano. Gotovo je nemoguće bilo sastaviti cijeli krug u penjanju! Prvih par s-ova i krugova sam izgubio koliko sam i dobio, a ni drugima nije išlo puno bolje. Kako su ostali startali, Marko, Leo, Krešo, svi su se nagurali na tom dijelu ispred starta i ni gore ni dolje! i u svoj toj zbrci sam ipak našao neki skromnih ali postojanih 1m/s prema gore, mislim si - zagrizi i ne puštaj!

Tako je i bilo, parsto metara više se 1m/s polako pretvorio u 2m/s. Pa je počelo šarat, malo 1m/s, pa malo 4m/s. Pa je onda stalo na nulu na oko 1200m, pa traži okolo gdje se probija dalje.. Cijelo vrijeme jako turbulentno. Nakon jedno 20-ak min čupavog penjanja, negdje na 1800m, zaključim - to je to, dalje više ne ide, i krenem dalje. Trebalo mi je neko vrijeme da skužim da cijeli zrak kuha kao jacuzzi, a da samo na nekim mjestima stvarno probijaju konkretni stupovi u kojima se može normalno jedriti.

Dalje je išlo ok. Do Črnice sam izgubio 300m, ali nazad puno više. Tek sam na zavoju sa nekih 1000m našao konkretan stup i vratio se na 1800. Vidim dolje u Buzetu da su neki već sletili. Neki se još muče, ali dosta nisko. Nikola vrti van padine iznad grada i odlično penje. Daria ne vidim. Na raspadalici sam opet popravio visinu, pa još jednom na Ročkom polju. Od Ročkog polja pa do Lupoglava je bilo samo propadanje, i onda odjednom konkretan stup od 4-5m/s i to koliko god visoko hoćeš! Tek kad sam popeo na oko 2000m, vidim da to ide do baze na cca 2500m koja je dio kumulosrade prema Cerovlju. Plafon je u istri na 2100m što znači da imam još 100m tj. Oko pola minute za odluku. Daria i dalje nema nigdje na vidiku, Nikola kojega sam do sada pratio u stopu je sada cca 200m ispod mene i penje jednako brzo, dim neke vatre kod Pazina pokazuje da generalno puše zapad, a iznad Učke plavo bez ijednog oblačka. Imam dvije opcije, ili ići za kumulostradom prema Cerovlju pa se negdje na pola odvojiti prema Čepić polju i niz vjetar se pokušat dočepat grebena iznad Plomina, ili otići ravno na Učku jer puše zapadnjak iako je tamo plavo!

Još sam imao koju minutu za razmišljanje dok sam išao po okretnu točku u Lupoglav, ali na kraju sam se ipak odlučio za najgoru opciju, a to je ni jedno ni drugo. Nešto kao onaj vic o Muji i mišolovki, tako sam se i ja upecao 'Koji sir!? Koji sir!?', i na kraju nešto između. Nakon Lupoglava sam krenuo previše ravno prema slijedećoj okretnoj točki, preistočno za kumulostradu prema Cerovlju, a prezapadno za Učku. I kad sam skužio šta radim, već je bilo kasno. Okrenuo sam ravno na Učku, ali me iznad Boljunskog polja skinulo s neba kao da sam otvorio rezervu! Došao sam na padinu prenisko i predemoraliziran da bi se uspio isčupati van.

Sletio sam u Boljunu na cilj kratak za jednu okretnu točku. Poslije mene je sletio "deda", i 15min nakon njega i Dario. Suma sumarum, nešto manje od dva sata u podivljalom zraku, treće mjesto i jedna packa na račun pomanjkanja koncentracije.. Dobro razdrmavanje za početak sezone!

Drugo kolo (27.04.2008.)

Davorov let

Za nedjelju smo bili nabrijani na letenje i to što su oblaci pičili po sjeveroistoku nas nije pokolebalo. Došli smo na raspadalicu na vrijeme, raširili zmajeve iako je vjetar bio s leđa, i čekali da probije termika. Kad se to napokon i dogodilo, onda se počelo zatvarati. Kako bi koja sjena naišla, tako bi počelo puhati s leđa, a dan odmiče. A disciplina 70km! I onda je bilo, spremi se za start, čekaj sunce, i kad proradi kom ovojci kom opanci.



Asmir, Nikola i ja smo stajali spremni na startu. Nije više imalo smisla čekati. Slijedeća sjena je već na pomolu, a do kraja dana možemo u najboljem slučaju očekivati istu situaciju. Sačekali smo još pet do deset minuta da se dolina malo bolje zagrije i startali oko 2 popodne. Kasnije se pokazalo da je to bio poslijednji dobar trenutak toga dana. Fascinantno je kako su svi ostali nastavili stajati na startu s rukama u džepovima. Nisam ih pitao šta su očekivali da će se dogoditi kasnije kada je popodne već na odmaku.

Ispred padine je bila bitka za opstanak što se moglo i očekivati s obzirom da je po visini bura, ali nije nikako bio onakav bunar u kakav je Dario uletio i vrijedilo je grebati do kraja. Išlo je i gore i dolje, pa sam brzo skužio da vjetar ispod padine generalno vuče sa zapada i uspio načačkati konkretan stup od 2m/s zapadno od željezničke stanice.

Još dok sam grebao pod padinom sam vidio kako je jedan od paragliderista uletio u rotor i zabio se u žbunje pod padinom. Paraglider je sigurna sprava, ali samo u sigurnim uvjetima.. Nažalost, još jednom potvrđeno pravilo. Rekli su mi poslije da je pilot ok, ne znam za detalje.

Jednom kad sam dobio neku visinu, to je bilo to. Stupovi su bili široki i mirni s dizanjima do 4m/s, i zanos je bio po jugozapadu. Plafon je opet bio na 2100m pa nisam išao do baze, ali mislim da su bile negdje na 2300-2400m.

Roka i ja smo bili u radiovezi cijelo vrijeme, pa sam znao da su oni još uvijek svi na zemlji. Rekao je da na startu opet puše s leđa i da ne mogu startat. Mislim da su trebali svi obući opremu i jednostavno čekati bilo koji trenutak za startat. Ja sam Roki javio da je zanos po zapadu i da bolje drži prema zavoju, i to bi im trebalo biti dovoljno da daju sve od sebe jer i dalje mislim kako nije imalo nikakvog smisla čekati ni sekunde na startu više nego je bilo apsolutno neizbježno! Pa makar svi skupa otišli dolje u Buzetu na pivo. Ali vald oni znaju. Opet su dočekali Darija da prvi starta (po drugi puta taj dan). To sve govori.

Ali da se vratim na trku. Nikola je pobjegao ispred mene i vidio sam ga povremeno, ali je bio ili predaleko ili previsoko da bi mi to išta govorilo. A Asmir je grizao dolje po padini i polako se prebacivao prema Roču. Poslije ga nisam više vidio, ili sam mislio da je to Nikola, ali Asmir se odlučio udaljiti od padine i proći boljunsko polje sa zapadne strane. To se pokazalo kao dosta dobro bar do Kožljaka. Mene je poslijednji stup (iznad Vranje i tunela Učka) odnio previše prema Planiku da bi se vraćao u vjetar s te strane, pa sam ipak odlučio ići ravno na Učku. Trenutak odluke je bio opet na plafonu na 2100m, i znao sam da je to dovoljno za preći preko vrha i da bi tamo trebao moći penjati s koje god strane vuklo.



Ali nije bilo baš tako. Nad Učkom je puhao sjeveroistočnjak (tj. bura), a ja nisam imao dovoljno visine nad padinom da bi išao isprobavat kako radi više van prema moru. Zadnja nada mi je bila da padine iznad Čepić polja rade i na zavjetrinskoj strani, ali nisu. Čim sam preletio Brgud upao sam u rotore, i išlo je samo dolje. Zacrtao sam si livadu na koju ću prizemljit odmah ispod mjesta Kožljak, i dao sve od sebe da vidim s koje strane puše vjetar i koji mi je najbolji prilaz. Padina iznad Kožljaka je strma pa sam djelomično bio u zavjetrini čim sam došao niže. Jasno mi je bilo da je vjetar ili od padine, ili sa juga, pa sam krenuo u školski krug tako da mogu još napraviti korekciju kad vidim lišće iz blizine. Ali nije bilo potrebno jer je vjetar bio sa jugoistoka.

Javio sam gdje sam sletio, složio opremu i izašao na glavnu cestu jer mi je baterija bila pri kraju pa da me ne promaše. Poslije sam vidio da su i Nikola i Asmir prizemljili na Čepić polju. Nikola je isto išao preko padine, ali s većom visinom, a Asmir je išao s druge strane polja pa je opet naišao na isto. Tako da mislim da se zbog istočnog vjetra Čepić polje napunilo hladnijim zrakom preko plomina i stvorilo prizemnu inverziju jer nije nikako radilo iako je cijelo vrijeme bilo osunčano.

I za kraj jedna velika zahvala Davidu što mi je dopustio da malo provjetrim pilu dok je moja na remontu! Mislim da je Merlin najbolji jarbolaš za prelete kojega sam ja do sada letio. Ima odlične performanse, u termici se ponaša slično kao Vertigo, neutralan je u koordiniranom zaokretu pod svakim nagibom i stabilan je na većim brzinama. Jedina zamjerka je što ima tvrd overdrive, inače je super zmaj!

Trenutni poredak

Kalendar natjecanja

 
KOMENTIRATI MOGU SAMO PRIJAVLJENI KORISNICI, PRIJAVITE SE ILI REGISTRIRAJTE!
Podijeli ovaj članak (google, twitter, facebook...)
Adventure Sport Portal on Facebook

ZADNJE SA FORUMA

ZADNJI KOMENTARI







AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.