Zaboravili ste lozinku?    Registriraj se
10.11.2009 06:38:59

More i ljubav na prvi pogled


Autor bloga: bau

 

Čovjek se od davnina divio moru, tom nepreglednom plavetnilu s ogromnom snagom valova. Moreplovci su mu pokušavali doći na kraj, no kraja nije bilo, eventualno novi otok ili kontinent. Sa strahopoštovanjem su mu prilazili, stvarali rituale poniznih sluga kako bi otkupili malo milosti od boga mora koji im je neobičnim znakovima davao poruke o sudbini koja ih je zasigurno čekala na sinjemu moru.



Oduvijek su ljudsku maštu golicale fantazije o čudnovatim nemanima i neobičnim bićima koja se skrivaju u njegovim dubinama. Zamislite tu bajkovitu čaroliju legendarnih sirena koje su milozvučnim napjevima zazivale mornare na sivim bespućima i nudile slatku neizvjesnost divlje, sirove snage mora za životni sok umornih mornara, otupjelih od dugih putovanja…  More jedino zna sve tajne svijeta, jer sve je od tamo krenulo. Kad malo bolje razmislim, možda bi neki alpinista mogao isto to reći za planinski vrhunac, jer gore među oblacima doživljava transcedentalno iskustvo sjedinjenja s bogom, no svi koji su ikada zaronili pod površinu mora (malo dublje) tu su istinu osjetili u sebi. Možda kao neprimjetnu vibraciju iskonskog početka, osjet nalik povratku kući, tamo od kuda i jesi, jednostavno izvoru tebe i mene. Svega. Ako imate priliku uzeti u ruke 'Proroka', zbirku pjesma od Kahlil Gibrana, najvećeg arapskog pjesnika modernoga doba, obavezno pročitajte pjesmu pod nazivom 'More' u kojoj nagoviješta upravo taj arhetip početka svih početaka, posebice u posljednjem stihu gdje more samo kaže za sebe: 'Sve je moje'.

Tko zna kada je prvi čovjek zaronio pod plavetnilo mora i skupio hrabrosti pogledati što to ima tamo dolje, no zasigurno je to bilo na dah, bez maske i peraja. Moja omiljena disciplina. Old school, čista klasika. Kad ju jednom otkrijete ne možete joj odoljeti. Naravno, pričam iz svog iskustva. Iako sam u svojoj biti plivačica, dugoprugašica, ronjenje na dah mi je bila prva ljubav. Na plivanje sam krenula kao i većina plivača s 6 godina i to je čisti dril. Treniraš i ne razmišljaš o tome. Tek kasnije kad sam malo sazrjela i osjetila zov plivačkih daljina spoznala sam ljepotu plivanja maratona. No, da se vratim na ronjenje na dah, kakva je tek to igra kad si dijete! Sjećam se kad su me starci skužili da ronim kao velika da mi je tata mjerio s najlonom za pecanje i malim olovnim utegom na kraju dubinu. S deset godina ravno 11 metara! Tamo gdje smo se kupali i nije bilo dubljeg, ali meni je to bilo cijelo carstvo.

Kako sam iz Pule, a mi ovdje u Puli imamo prekrasnih plaža, običnih, gradskih, sve mi ih je žao spomenuti da se ne bi nagužvalo ljudi sad već kad je dobrano zagrijalo, a ja volim primjerenu distancu između mog ručnika i tuđeg (ne bi vjerovali koliko ljudi nema osjećaj za primjereni odmak, barem 5 metara!?!). Ali ajde, Lungomare, naša gradska šetnica i plaža, nešto kao zagrepčanima Jarun (naravno, neusporedivo ali da dočaram sliku) cijelom dužinom je pravi biser naše obale, a kad bi produžili prema Splendidu, zlatne stijene i sve tamo do kanjona ili havajsko, a tek svjetionik… no, moja plaža iz djetinjstva je ambrela. Sada je nakinđurena nekakvim ugostiteljskim zdanjem, ali kako stari grci kažu panta rei-sve prolazi, jednom će i to sigurna sam. Uglavnom, dno na ambreli je kao škrinja s blagom. Tamo žive morski konjići, lepeze, periske, hobotnice, živa petrova uha, one lijepe zvijezde i one crvene, joj…znala sam sanjati da ima neki dio dana kad čovjek može disati pod morem i onda bih ja šetala po dnu i gledala čega sve to ima. Živa zaraza je more i ronjenje. Ja na more nikada ne idem bez maske. Zbog toga se i nisam baš previše kupala s mojim vršnjacima u srednjoj jer sam im bila čudna da šta tu pimplam s tom maskom i koji vrag sam tako dugo u vodi. E da, tko to nije otkrio to ti je kao da ne piješ vino! Tako nekako, ne znam kako bih opisala takav propust u životu. Kad uđeš u more i baciš oko na dno i pogledaš u dubinu, onako u daljinu, shvatiš da je to to. Ronjakanja na do 15, 20 metara u dubinu su onako, igra, čačkaš neku školjku, zezaš raka ili pokušava prstom taknuti ribu list (švoju), ali malo dublje, e tu se krije taj blaženi osjećaj spokoja. Kad roniš dublje to je takvo jedno predivno unutarnje stanje koje je teško mjerljivo s bilo kojim osjećajem kojeg možeš osjetiti na zemlji, čvrstome tlu. Prije svega radi se o apsolutnom miru, tišini i unutarnjem poniranju negdje približno predvorju same tvoje biti. To je stanje gotovo jedinstveno za postići svjesnim htijenjem ljudske volje. Ti si sada i ovdje. Ne treba ti niti duboka meditacija, niti teška droga da proizvedeš taj osjećaj svemirske prisutnosti svoga tijela i tebe, tvoje duše. Sad i tu, jednim dubokim uronom. Kad zaranjaš, nekako još i stigneš prekontrolirati držanje tijela, vrata, glave, jesu li ruke na mjestu, jeli noge imaju pravilne pokrete i odjednom, postaje tamnije i ti se pustiš, bez straha, u dubinu i odo ti negdje u neki nepoznati prostor kojeg nikad nisi ni razmišljao da imaš a u tebi je. Mi svi žmirimo prilikom dubokih urona, jer svaka misao, ma da je i jedna riječ – suvišna je. U zaronu nema misli. Ne možeš si ih priuštiti jer dalje od 20 metara nećeš doći. Ponekad na 30-tak metara znam žmirkati, jednom sam na putu za dole otvorila oči, htjela sam pogledati u daljinu i nevjerojatan osjećaj prostranstva je prodro u mene. Takvu veličinu daljine nisam nikada doživjela. Ma ništa se strašno ne može dogoditi nego izgubiš mirnoću i pojavi se emocija koja ti potroši par molekula kisika, a nije bilo potrebno i onda brzo, pedala van! Pogledala sam ja i na 40 metara, ali dobro je pripremiti si u glavi prije zarona cijeli put. Nažalost, a sad će ispasti da se opravdavam, u akvatoriju Pule je teško pronaći 40 metara dubine. Onih par metara tik do dna su uglavnom neugodno mutni, pa nije nešto da me privlači, a morski pas mi se uvijek prijeti u mojoj bolesnoj mašti, pa izbjegavam sama na takve dubine. A nije lako naći nekoga tko bi uvijek s tobom na ronjenje. Sretni su oni koji imaju svoga para ili ekipu koja roni zajedno, stvarno.


put u dubinu | ronjenje na dah | uživanje u moru

 
 
admin
28.09.2014 09:51:13

Gunung Bromo merupakan tempat dimana seorang pangeran mengorbankan hidup untuk
keluarganya. Masyarakat di sini melakukan festival Yadnya Kasada atau
Kasodo setahun sekali dengan mempersembahkan sayuran, ayam, dan uang
yang dibuang ke dalam kawah gunung berapi untuk dipersembahkan kepada
dewa.
Villa di Bromo |Penginapan di Bromo | Hotel di Bromo | Home stay di bromo | Paket Rafting | Paket Outbound | Paket Wisata

 
 
Odgovori
Korisničko ime:

E-mail:

  Unesti text sa lijeva:
 



Adventure Sport Portal on Facebook






AS Forum!

MARKETING

Rubrike

Mi na Adventure Sport portalu želimo svijet učiniti boljim mjestom za život!
Animus 2005. Sva prava pridržana. Članci i fotografije u vlasništvu su Adventure Sport Portala, osim ako nije drukčije naznačeno. Stavovi autora članaka nisu nužno i stavovi uredništva. Ne preuzimamo odgovornost za moguću izravnu ili neizravnu ozljedu ili štetu proizašlu iz sadržaja na Adventure Sport Portalu.